„Svijet slomi svakoga…“ – cinično se i osobnoj sudbini u lice nacerio veliki Ernest Hemingway. U Vilhelmovoj sobi Tove Ditlevsen se tihom snagom i odlučnošću bori upravo s takvim svijetom, žudeći za konačnim srazom s vlastitom kobi.

​Lise i Vilhelm međusobno se proždiru u dugogodišnjem toksičnom braku u kojemu se suprug, iako ugledan novinski urednik, ne može nositi s nabujalom književnom slavom svoje životne družice. Stoga u nekom od brojnih pijanstava grabi svoj kofer i nestaje u naručju priležnice Mille, priučene frizerke i povremenog fotomodela. Vilhelmova soba ostaje prazna i ta prijeteća pustoš dodatno razara za stvarni svijet potpuno nesposobnu Lise. Zbog toga ona, nakon nekog vremena, u novinama u kojima je urednik bio njezin odbjegli muž, objavljuje oglas da traži muškarca. Očekivano, s obzirom da ta objava nimalo ne sliči nečemu što se može skrovito složiti na novovjekom Tinderu, malograđanska je javnost Kopenhagena silno znatiželjna i uzbuđena. Bilo kako bilo, mladi i bezlični Kurt useljava u Vilhelmovu sobu….

​

Ditlevsen je i u ovoj psihološkoj drami stilski besprijekorna. Čitatelju ne dopušta zamor od teksta, a duboke introspektivne opise sjedinjuje s bergmanovskim dijalozima i atmosferom. I putuje svome kraju „poput zvijezde što se njiše na srebrnoj niti…“