Tove Ditlevsen (1917.-1976.) jedna je od najvažnijih, najpoznatijih i najosebujnijih autorica danske književnosti 20. stoljeća. Objavila je više od trideset knjiga (romane, zbirke pjesama i kratkih priča te memoare)  od kojih je velika većina autobiografska. Iako je kao desetogodišnjakinja počela pisati pjesme, pozornost kritike i čitateljske publike privukla je romanom o zlostavljanju djece, Djetetu je netko naudio (Man gjorde er barn fortæd), 1941. godine. Među njezinim knjigama ističe se Kopenhaška trilogija memoarske proze, Djetinjstvo (Barndom), Mladost (Ungdom) i Ovisnost (Gift) objavljena u razdoblju od 1967. do 1971. godine te romani Lica (Ansigterne,1968.) i Vilhelmova soba (Vilhelms værelse,1975.). U dobi od pedeset osam godina, Ditlevsen je počinila samoubojstvo tabletama za spavanje.

Posljednjih godina doživljava preporod, posebice među novim generacijama mladih žena. U književnom ozračju u kojem je ispovjedaonica ponovo legitimna, Ditlevsen svojim ranjivim i ponekad brutalno iskrenim opisima vlastita života i obiteljskih odnosa istražuje poznata i uvijek relevantna životna pitanja. Posljednjih je godina zbog velike potražnje u Danskoj objavljen čitav niz novih i nanovo tiskanih izdanja njezinih knjiga, a kazališna predstava TOVE! TOVE! TOVE!, postavljena na daske Danskoga kraljevskog teatra, doživjela je golem međunarodni uspjeh.